Povijest meksičke nošnje

Meksička nošnja golem je spoj kolonijalnih i autohtonih tradicija koje se njeguju stoljećima. Odlikuju je vez, boje, tkanine poput pamuka, svile ili vune, te nevjerojatno velik broj stilova.

Važno je znati da meksička nošnja ima mnogo varijanti ovisno o regiji zemlje, jer u meksičkoj kulturi postoje različiti običaji.

Huipil je bluza ili haljina bez rukava autohtonog podrijetla, izrađena od pravokutne tkanine sašivene s obje strane, s otvorima za ruke i nešto širim otvorom za glavu. Obično se izrađuje od vune ili pamuka i ukrašava vezom u mnogim bojama.

Quexquemetl je domorodačka odjeća povezana s plesovima poljoprivrednog kalendara, izrađena od dva pravokutnika tkanine koji tvore stožac s otvorom za glavu. Može biti od pamuka ili vune, s vezom životinja i cvijeća.

Rebozo potječe iz miješanja doseljenika i domorodaca, a izrađuje se od duge pravokutne tkanine nalik šalu, od pamuka, vune ili svile. Često se koristi za nošenje novorođenčadi.

Odjeća se razlikuje po tkanini, boji i obliku ovisno o regiji; primjerice, Jarocho je tipična nošnja Veracruza, u kojoj prevladava bijela boja kako u muškoj tako i u ženskoj odjeći.

Charro je nošnja iz Jalisca, u kojoj muškarac nosi golem šešir, sako i uske hlače, dok žena nosi dugu haljinu sa širokim rukavima.

Tehuana je vrlo šarena nošnja iz Oaxace, koju je popularizirala Frida Kahlo. Izrađena je od tamnog materijala te se sastoji od huipila i suknje s cvjetnim uzorcima, a ponekad je i vezena.

China Poblana potječe iz Pueble; čine je bijela bluza s dekolteom i cvjetnim vezom te obično crvena suknja poznata kao castor.

Odjeća je dojmljiv i bogat dio meksičke kulture te izražava identitet svake regije.